Električna neurostimulacija
Postavljeno | May 15, 2011 | 1 komentar
Zanima te ova tema? Postavi pitanje našem stručnjaku
Neurostimulacija se zasniva na patogenetskoj teoriji bola, označenoj kao teorija „ulaznih vrata“. Bolni impulsi se od prijemnika za bol (nociceptora) ka kičmenoj moždini prenose uglavnom nemijelinizovanim, sporim vlaknima, za razliku od drugih osećaja (dodir, toplo-hladno) koji se prenose mijelinizovanim, brzim vlaknima. Senzitivni impulsi iz perifernih nerava u kičmenu moždinu ulaze preko posrednika (umetnutih neurona).
Ako iz iste regije dolazi veliki broj impulsa, nebolnih i bolnih, nebolni brže stižu do kičmene moždine, angažaju umetnute neurone i tako zatvaraju ulazna vrata kasnije pristiglim bolnim imulsima. Na primer, kada se udarimo, refleksno trljamo bolno mesto, što smanjuje bol. Objašnjenje je upravo u teoriji ulaznih vrata. Trljanjem povređenog mesta, pored bolnih, ka kičmenoj moždini kreću i znatno brži impulsi za dodir, koji zatvaraju vrata za bol i doprinose njegovom smanjenu.
Suština neurostimulacije je da se blagim, prijatnim električnim udarima aktiviraju nebolni impulsi i tako guši bol. Zavisno od mesta električne stimulacije, ona može biti periferna nervna, spinalna i moždana. U svim slučajevima se potkožno ugrađuje mali uređaj (neurostimulator) od kojeg polazi elektroda plasirana u odgovarujući deo nervnog sistema. Neurostimulator kontinuirano šalje električne impulse odgovarajuće jačine i frekvencije koji moduliraju bol i koji se po potrebi mogu menjati.
Komentari
Morate biti prijavljeni da biste postavljali komentare.
dobra terapija a usput bezbolna