Divertikulitis – uzroci, simptomi i tretmani

Divertikulitis (od lat. diverticulumstranputica) je upalna bolest creva koja pogađa mnoge ljude širom sveta. Iako je često povezan sa starenjem i zapadnjačkom ishranom, ovaj stanje može uticati na ljude različitih starosnih dobi i kultura.

Shvatanje divertikulitisa, njegovih uzroka, simptoma i dostupnih tretmana važno je kako bi se obezbedila pravovremena dijagnoza i adekvatna nega. Ovaj članak pruža sveobuhvatan pregled divertikulitisa, sa naglaskom na njegove osnovne aspekte i savete za upravljanje bolešću.

Šta je divertikulitis?

Divertikulitis je stanje koje nastaje kada se male izbočine, poznate kao divertikulumi, razviju u debelom crevu ili debelom crevu. Ove izbočine mogu postati upaljene ili zaražene, što dovodi do simptoma kao što su bol, groznica i promene u pražnjenju creva.

Divertikulitis može varirati od blagih do teških slučajeva, a lečenje se prilagođava prema ozbiljnosti simptoma. Pored diverkulitisa, često se spominje još jedna reč: divertikuloza – pa pogledajmo o čemu se radi.

Koja je razlika između divertikuloze i dvertikulitisa?

Divertikuloza i divertikulitis su dva povezana, ali različita stanja povezana sa formiranjem divertikula u debelom crevu.

Divertikuloza se odnosi na prisustvo divertikula, koji su malo izbočene kese ili džepovi koji se formiraju u zidovima debelog creva. Divertikula se obično formira kao rezultat povećanog pritiska unutar creva, a često je povezana sa niskim unosom vlakana u ishrani. Divertikuloza je čest stanje, naročito kod starijih osoba. Većina ljudi sa divertikulozom nema simptome, a stanje se često otkriva slučajno tokom rutinskog medicinskog pregleda.

Divertikulitis, s druge strane, predstavlja upalu ili infekciju divertikula. Kada se divertikula inficira ili upali, može dovesti do bolova u stomaku, obično u donjem levom delu, kao i groznice, mučnine, promene u pražnjenju creva i drugih simptoma. Divertikulitis može biti blag ili težak, u zavisnosti od obima upale ili infekcije. Teži slučajevi divertikulitisa mogu zahtevati hospitalizaciju, antibiotike ili čak hiruršku intervenciju.

Dakle, glavna razlika između divertikuloze i divertikulitisa je ta što divertikuloza označava prisustvo divertikula bez simptoma ili problema, dok divertikulitis uključuje upalu ili infekciju divertikula, što dovodi do simptoma i potencijalnih komplikacija.

Uzroci divertikulitisa

Iako tačan uzrok divertikulitisa nije u potpunosti razjašnjen, stručnjaci veruju da se infekcija ili upala divertikula javlja usled kombinacije različitih faktora. Neki od tih faktora uključuju:

  1. Zadržavanje fekalne materije: Kada fekalna materija ili stolica zastane u divertikulumu, može dovesti do bakterijske infekcije, što izaziva upalu i otok.
  2. Povećani pritisak u debelom crevu: Povećani pritisak u debelom crevu, često uzrokovan zatvorom ili napinjanjem tokom pražnjenja, može oštetiti zidove divertikula, čime se povećava rizik od upale ili infekcije.
  3. Smanjen protok krvi: Divertikulumu može nedostajati odgovarajuća količina krvi, što ga čini podložnijim upalama i infekcijama.
  4. Genetski faktori: Nasledna predispozicija može igrati ulogu u razvoju divertikulitisa. Ako članovi vaše porodice imaju istoriju ove bolesti, rizik za razvoj divertikulitisa može biti veći.
  5. Nekrotizacija tkiva: Oštećenje tkiva unutar divertikula može dovesti do nekroze (odumiranja tkiva), što povećava rizik od upale i infekcije.

Iako nije uvek moguće sprečiti divertikulitis, promene u načinu života i ishrani, kao što su povećanje unosa vlakana, redovno vežbanje i održavanje zdrave telesne mase, mogu pomoći u smanjenju rizika od razvoja ove bolesti.

Simptomi i znakovi divertikulitisa

Divertikulitis se može manifestovati kroz razne simptome i znakove. Ovi simptomi mogu varirati od blagih do veoma ozbiljnih i zavise od pojedinca i ozbiljnosti upale. Najčešći simptomi i znakovi divertikulitisa uključuju:

  1. Bol u stomaku: Bol se obično javlja u donjem levom delu stomaka, mada se ponekad može javiti i sa desne strane. Bol može biti blag ili oštar, a često se pogoršava pri pokretu, kašljanju ili kijanju.
  2. Povišena temperatura: Divertikulitis može uzrokovati povišenu telesnu temperaturu ili groznicu, što je znak da se telo bori protiv infekcije.
  3. Promene u pražnjenju creva: Može doći do promena u učestalosti i konzistenciji stolice, uključujući zatvor, dijareju ili naizmenično oba stanja.
  4. Mučnina i povraćanje: Kod nekih ljudi, divertikulitis može izazvati mučninu i povraćanje.
  5. Nadutost i gasovi: Osećaj nadutosti ili povećano stvaranje gasova u stomaku takođe mogu biti simptomi divertikulitisa.
  6. Gubitak apetita: Osećaj gubitka apetita često prati divertikulitis, što može dovesti do gubitka težine kod nekih pojedinaca.
  7. Osetljivost stomaka: Stomak može biti osetljiv na dodir, posebno u području gde se nalazi upaljeni divertikulum.

Ako primetite neke od ovih simptoma i sumnjate da možda imate divertikulitis, važno je što pre potražiti savet lekara. Rana dijagnoza i adekvatno lečenje mogu pomoći u sprečavanju komplikacija i poboljšanju ishoda lečenja.

Dijagnoza divertikulitisa

Postavljanje dijagnoze divertikulitisa podrazumeva procenu simptoma, medicinsku anamnezu pacijenta i korišćenje određenih dijagnostičkih metoda. Ovde su navedeni koraci u dijagnostikovanju divertikulitisa:

  1. Medicinska anamneza i fizički pregled: Lekar će razgovarati sa pacijentom o simptomima i medicinskoj istoriji. Takođe, lekar će izvršiti fizički pregled, uključujući palpaciju stomaka, kako bi utvrdio osetljiva područja i procenio prisustvo nadutosti ili bolova.
  2. Laboratorijski testovi: Lekar može naložiti testove krvi, kao što su kompletna krvna slika (CBC) i testovi za upalu (C-reaktivni protein ili brzina sedimentacije eritrocita), kako bi proverio znakove infekcije ili upale.
  3. Slikovne dijagnostičke metode: Da bi potvrdio dijagnozu divertikulitisa i procenio ozbiljnost stanja, lekar može naložiti neke od sledećih dijagnostičkih metoda: a. Abdominalni ultrazvuk: Ova neinvazivna metoda koristi zvučne talase za stvaranje slika unutrašnjih struktura stomaka, što može pomoći u identifikovanju upaljenih divertikula. b. Kompjuterizovana tomografija (CT) stomaka: CT skeniranje omogućava detaljnije slike unutrašnjosti stomaka i može pomoći u otkrivanju komplikacija, kao što su apscesi ili perforacije. c. Kolonoskopija: Ovaj postupak omogućava lekaru da pregleda unutrašnjost debelog creva pomoću tanke, fleksibilne cevi sa kamerom na kraju. Kolonoskopija se obično ne izvodi tokom akutnog napada divertikulitisa, već se može koristiti nakon oporavka za procenu stanja debelog creva i otkrivanje divertikula.
  4. Diferencijalna dijagnoza: Lekar će takođe uzeti u obzir druge medicinske stanja koja mogu uzrokovati slične simptome, kao što su sindrom iritabilnog creva, upala slepog creva ili upalne bolesti creva.

Nakon postavljanja dijagnoze divertikulitisa, lekar će odrediti najbolji plan lečenja u skladu sa ozbiljnošću stanja i individualnim potrebama pacijenta.

Tretmani i lečenje divertikulitisa

Lečenje divertikulitisa zavisi od ozbiljnosti stanja i simptoma pacijenta. Evo pregleda tretmana i lečenja divertikulitisa:

  1. Konzervativni tretman: Za blage slučajeve divertikulitisa, lekar može preporučiti konzervativni pristup, koji uključuje: a. Antibiotici: Lekar može propisati antibiotike kako bi se tretirala infekcija povezana sa upaljenim divertikulima. b. Analgetici: Lekovi protiv bolova, kao što su paracetamol ili ibuprofen, mogu se koristiti za ublažavanje bolova u stomaku. c. Promene u ishrani: Pacijentu se može savetovati da privremeno pređe na tečnu ishranu kako bi se smanjilo opterećenje na debelom crevu. Nakon poboljšanja simptoma, postepeno se uvode vlakna u ishranu. d. Odmor: Odmor i oporavak su važni za pacijente sa divertikulitisom, posebno tokom akutnog napada.
  2. Hospitalizacija: U težim slučajevima, hospitalizacija može biti potrebna za bolji nadzor i tretman. Intravenski antibiotici i tečnosti mogu biti neophodni kako bi se tretirala infekcija i sprečila dehidracija.
  3. Hirurški zahvati: Hirurgija može biti potrebna u slučajevima komplikovanog divertikulitisa, recidivnih epizoda ili ako konzervativni tretmani nisu uspešni. Postoje dve osnovne vrste hirurških zahvata za divertikulitis:
    a. Primarna resekcija debelog creva: Uklanjanje zahvaćenog dela debelog creva i spajanje zdravih delova.
    b. Resekcija debelog creva sa kolostomijom: U težim slučajevima ili ako je deo debelog creva jako oštećen, lekar može izvesti resekciju i privremeno ili trajno kreirati kolostomiju, otvor na stomaku kroz koji se izbacuje stolica u posebnu kesu.

Nakon lečenja, pacijentima se obično savetuje da povećaju unos vlakana i održavaju zdravu ishranu kako bi smanjili rizik od ponovnog nastanka divertikulitisa. Redovne kontrole kod lekara i praćenje simptoma takođe su važni za sprečavanje komplikacija i očuvanje zdravlja debelog creva.

Prevencija divertikulitisa

Iako se ne može uvek sprečiti nastanak divertikulitisa, postoje koraci koje možete preduzeti kako biste smanjili rizik od razvoja ove bolesti i očuvali zdravlje debelog creva. Evo nekoliko saveta za prevenciju divertikulitisa:

  1. Ishrana bogata vlaknima: Povećajte unos vlakana u ishrani kako biste omogućili redovno pražnjenje creva i smanjili pritisak na debelo crevo. Preporučuje se unos voća, povrća, integralnih žitarica i mahunarki.
  2. Hidratacija: Održavajte adekvatan unos tečnosti, posebno vode, kako biste sprečili zatvor i olakšali pokretanje stolice kroz debelo crevo.
  3. Redovna fizička aktivnost: Vežbanje podstiče pravilno funkcionisanje creva i može smanjiti rizik od divertikulitisa. Preporučuje se najmanje 150 minuta umerenog aerobnog vežbanja ili 75 minuta intenzivnog vežbanja nedeljno.
  4. Održavanje zdrave telesne težine: Gojaznost može povećati rizik od divertikulitisa, pa je važno održavati zdravu telesnu težinu uz pomoć uravnotežene ishrane i redovne fizičke aktivnosti.
  5. Izbegavanje zatvora: Ako imate problema sa zatvorom, razgovarajte sa svojim lekarom o načinima za poboljšanje pražnjenja creva, kao što su prehrambene promene, upotreba blagih laksativa ili suplemenata vlakana.
  6. Ne zadržavajte stolicu: Ako osetite potrebu za pražnjenjem creva, nemojte zadržavati stolicu. Odlaganje može dovesti do zadržavanja stolice i povećanog pritiska na debelo crevo.

Prateći ove savete, možete smanjiti rizik od razvoja divertikulitisa i očuvati zdravlje vašeg debelog creva. Redovne kontrole kod lekara i praćenje simptoma takođe su važni za rano otkrivanje i lečenje potencijalnih problema.

Kada potražiti lekarsku pomoć

Divertikulitis može izazvati različite simptome, a neki od njih mogu biti ozbiljni i zahtevati hitnu medicinsku pažnju. Važno je prepoznati kada potražiti lekarsku pomoć kako biste izbegli moguće komplikacije i započeli adekvatan tretman na vreme. Evo nekoliko situacija kada biste trebali kontaktirati svog lekara ili potražiti hitnu medicinsku pomoć:

  1. Ako doživite jake bolove u stomaku koji traju duže od nekoliko sati, posebno ako su praćeni povišenom temperaturom ili drugim simptomima divertikulitisa.
  2. Ako primetite krv u stolici, što može biti znak unutrašnjeg krvarenja ili drugih ozbiljnih problema sa crevima.
  3. Ako imate visoku temperaturu (višu od 38,5 °C) uz bolove u stomaku, što može ukazivati na infekciju ili upalu.
  4. Ako ste ranije imali divertikulitis i ponovno doživite simptome koji su slični prethodnom napadu, jer se divertikulitis može ponoviti i zahtevati dalje lečenje.
  5. Ako imate simptome dehidracije, kao što su suva usta, tamni urin, vrtoglavica ili slabost, što može biti posledica smanjenog unosa tečnosti zbog bola ili povraćanja.
  6. Ako se simptomi divertikulitisa pogoršavaju uprkos samolečenju kod kuće, kao što su povećanje bola, pogoršanje zatvora ili proliva, ili pojava novih simptoma.

Ukoliko niste sigurni da li je potrebno potražiti lekarsku pomoć ili imate bilo kakvih nedoumica u vezi sa svojim simptomima, uvek je najbolje konsultovati se sa svojim lekarom. Rano otkrivanje i lečenje divertikulitisa može pomoći u sprečavanju komplikacija i poboljšanju ishoda lečenja.

Zaključak

Divertikulitis je ozbiljno oboljenje koje zahteva adekvatnu pažnju i lečenje kako bi se izbegle moguće komplikacije. Razumevanje uzroka, simptoma i znakova, kao i dijagnostičkih metoda i dostupnih tretmana, ključni su za uspešno upravljanje ovim stanjem. Prevencija divertikulitisa i održavanje dobrog gastrointestinalnog zdravlja takođe su od presudnog značaja, a pravovremeno prepoznavanje simptoma omogućava brzo delovanje u potrazi za lekarskom pomoći.

Uvek se konsultujte sa svojim lekarom ako sumnjate na divertikulitis ili ako imate nejasne simptome koji bi mogli ukazivati na ovu bolest. Pravilnim lečenjem i pridržavanjem saveta lekara, većina ljudi može uspešno upravljati ovim stanjem i nastaviti sa kvalitetnim životom.

Povezani članci

Imate pitanje u vezi ove teme?

Postavite ga na dnu stranice – odgovor stiže u roku od 24 sata.

KOMENTARI

0 komentara

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Sadržaj