Zašto se javlja zujanje u uhu?

Svakome ponekad „zazuji” u uhu i tada obično usledi narodna pitalica za sreću: Koje mi uho zuji? Međutim, ima ljudi koje muči stalno, danonoćno zujanje u uhu, koji su daleko od bilo kakve sreće, jer im se život može pretvoriti u pravi pakao.

Zujanje u uhu ili tinitus je osećaj (percepcija) zvuka bez prisustva spoljnjeg zvučnog stimulusa. Tačnije, čovek čuje ono čega nema. Oko 10 odsto odraslih ima zujanje u uhu/ušima, pri čemu je ova pojava zastupljenija u starijem dobu i kod muškaraca. Kod jedne četvrtine pacijenata, zujanje u uhu se vremenom pojačava.

Zujanje u uhu može biti različite jačine i kvaliteta. Pacijenti ga opisuju ka pulsiranje, zujanje, šištanje, žubor vode, zvuk cvrčka, zviždanje, fijukanje, duvanje vetra i slično.

Tinitus, nažalost, mogu izazvati različita patološka stanja u predelu glave i vrata, tako da dijagnoza nije uvek jednostavna. Često i nije moguće utvrditi razlog za ovu pojavu. U svakom slučaju, radi se o problemu koji je teško ignorisati, jer remeti koncentraciju, normalan tok misli, spavanje i druge svakodnevne radnje.

Zujanje u uhu – uzročnici:

1. Promene na krvnim sudovima glave i vrata

Pod takvim promenama podrazumevaju se oboljenja koja karkteriše promena protoka kroz krvne sudove u glavi ili vratu. Oboljenja iz ove grupe su stenoze (suženja arterija), arterivenske malformacije i paragangliomi. Najčešće se radi o prolasku krvi kroz arterijska suženja (stenoze), što stvara karakterističan pulzacioni, šišteči zvuk u jednom ili oba uha.

2. Spazam (grčenje) mišića srednjeg uha

Bubna opna se nalazi na dnu spoljašnjeg ušnog kanala. Zvučni talasi dovode do treperenja bubne opne i tim putem se zvuk prenosi u srednje, a potom i unutrašnje uho. Mali mišići u uhu imaju ulogu zatezača bubne opne. Međutim, ako dođe do njihovog spazma, automatski zatreperi i opna, što može biti uzrok zujanja u uhu.

Često, uzrok za zujanje u uhu uopšte nije moguće odrediti

3. Promene (oboljenja) u samom uhu:

  • Slabost sluha izazavana bukom;
  • Otoskleroza (okoštavanje slušnih koščica);
  • Otitis (zapaljenje uha);
  • Formiranje cerumenskog čepa (stvrdnuta mast u spoljašnjem ušnom kanalu);
  • Nagli gubitak sluha.

4. Neurološki (neurohirurški) uzroci:

  • Povrede glave;
  • Povrede vrata;
  • Multipla skleroza – degenerativno oboljenje nervnog sistema koje dovodi do promena u moždanom stablu (mesto „nastanka“ slušnog živca) ili u delovima mozga koji povezuju unutrašnje uho, kao organ sluha, sa centrom za sluh u odgovarajućim delovima moždane kore;
  • Tumori zadnje lobanjske jame – to mogu biti švanomi i drugi tumori koji se nalaze u blizini bočne strane moždanog stabla, gde dolaze u kontakt sa slušnim nervom
    vaskularna kompresija slušnog živca – u zadnjoj lobanjskoj jami, na mestu „nastanka“ slušnog živca iz moždanog stabla, arterija može da „nalegne“ na živac i da ga nadražuje svojim pulsiranjem, što stvara zujanje u uhu.

5. Infektivna oboljenja i zujanje u uhu:

  • Lajmska bolest (posledica ujeda krpelja);
  • Meningitis (zapaljenje moždanih ovojnica);
  • Sifilis.

6. Upotreba pojedinih lekova:

  • Acetilsalicilna kiselina;
  • NSAIL (nesteroidni antiinflamatorni lekovi);
  • Aminoglizidni antibiotici;
  • Diuretici (lekovi za izmokravanje);
  • Hemioterapeutici (lekovi za lečenje malignih tumora).

7. Idiopatski tinitus (zujanje u uhu nepoznatog uzroka)

Dijagnoza idiopatskog tinitusa se postavlja nakon detaljnog pregleda i dopunskih ispitivanja, odnosno nakon isključenja svih poznatih uzroka zujanja u uhu. Slično kao kod hroničnih bolova, zujanje u uhu se samostalno, ili još češće udruženo sa drugim simptomima, viđa i kod fenomena somatizacije, pojave gde se psihički problemi doživljavaju kroz odgovarajuće telesne tegobe.

Lečenje zujanja u uhu

Naravno, najbolji način je, kada je to moguće, otkrivanje i otklanjanje konkretnog uzroka ove pojave. U tom smislu, nemoguće je dati bilo kakav konkretan savet, osim da se treba javiti lekaru radi dodatnih ispitivanja – sve drugo bi bilo nagađanje.

Idiopatski (somatski) oblici se uglavnom leče antidepresivima, antiepilepticima i anksioliticima.

Kod neprijatnog zujanja u uhu, od pomoći je i metoda „pokrivanja“ (maskiranja), koja podrazumeva korišćenje slušalica putem kojih se muzikom ili prijatnim zvukovima „pokriva“ neprijatni osećaj. Obolelima od tinitusa najčešće prija umerena i tiha muzika, kombinovana za nenapadnim, prijatnim zvukovima iz prirode. Evo dobrog primera:

 

 

Prof. dr sc. med.Branislav Antić

KOMENTARI
0 komentara

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Share This