Alchajmerova bolest

Alchajmerova bolest (popularno: Alchajmer) predstavlja progresivni oblik demencije. Demencija je širi pojam za stanja uzrokovana povredama mozga ili bolestima koje negativno utiču na pamćenje, razmišljanje i ponašanje. Ove promene ometaju svakodnevni život.

Prema Alchajmerovoj asocijaciji, ovaj poremećaj čini 60 do 80 procenata slučajeva demencije. Oboleli uglavnom dijagnozu dobijaju nakon 65. godine. života. Ako se dijagnostikuje pre toga, to se obično naziva ranom pojavom Alchajmerove bolesti.

Nema leka protiv ove bolesti, ali postoje tretmani koji mogu usporiti njeno napredovanje.

Alchajmerova bolest – činjenice

Iako su mnogi ljudi čuli za Alchajmera, neki od njih nisu sigurni šta ona tačno podrazumeva. Evo nekoliko činjenica o ovom stanju:

  • U pitanju je hronično tekuće stanje.
  • Njeni simptomi se javljaju postepeno, a efekti na mozak su degenerativni, što znači da uzrokuju sporo propadanje.
  • Ne postoji lek protiv ove bolesti, ali lečenje može usporiti napredovanje bolesti i znatno poboljšati kvalitet života.
  • Svako može oboleti od ove bolesti, ali određeni ljudi se nalaze pod većim rizikom. U pitanju su oni stariji od 65 godina, kao i oni koji imaju porodičnu istoriju ovog stanja.
  • Alchajmer i demencija nisu isto. Alchajmer je vrsta demencije.
  • Ne postoji jedan očekivani ishod za one koji boluju od ove bolesti. Neke osobe žive dugo sa blagim kognitivnim oštećenjima, dok drugi doživljavaju brži početak simptoma i brže napredovanje bolesti.

Život svake osobe sa Alchajmerovom bolešću se razlikuje.

Demencija protiv Alchajmerove bolesti

Pojmovi demencija i Alchajmer ponekad se koriste naizmenično. Međutim, ova dva stanja ne označavaju istu pojavu. Alchajmer je vrsta demencije.

Demencija podrazumeva širi pojam za stanja sa simptomima koji se odnose na gubitak pamćenja kao što su zaborav i konfuzija. Demencija uključuje specifičnija stanja, poput Alchajmerove bolesti, Parkinsonove bolesti, traumatične povrede mozga, ali i drugih koja mogu izazvati ove simptome.

Za ove bolesti mogu biti različiti uzroci, načini ispoljavanja i tretmani.

Uzroci bolesti i faktori rizika

Stručnjaci nisu utvrdili nijedan uzrok ove bolesti, ali su identifikovali određene faktore rizika:

  • Starost –  Pacijenti sa ovim poremećajem imaju 65 ili više godina.
  • Porodična istorija – Ako imate člana uže porodice sa Alchajmerovom bolešću, veća je verovatnoća da ćete je i vi dobiti.
  • Genetika – Postoje određeni geni koji su povezani sa Alchajmerovom bolešću.

Imati jedan ili više ovih faktora rizika ne znači da će se poremećaj pojaviti kod vas, već se samo povećava nivo rizika od obolevanja. Da biste saznali više o svom ličnom riziku od razvoja ovog stanja, razgovarajte sa svojim lekarom.

Alchajmerova bolest i genetika

Iako ne postoji nijedan identifikovani uzrok ove bolesti, genetika može igrati ključnu ulogu. Jedan gen je posebno zanimljiv istraživačima. Apolipoprotein E (APOE) predstavlja gen koji je povezan sa pojavom simptoma Alchajmerove bolesti kod starijih odraslih.

Testovi krvi mogu utvrditi da li imate ovaj gen, a samim tim i veći rizik od razvoja ove bolesti. Imajte na umu da neće svi sa ovim genom oboleti od ove bolesti.

Tačno je i suprotno: neko može oboleti od Alchajmerove bolesti čak i ako nema gen. Ne postoji način da se sa sigurnošću kaže hoće li neko razviti poremećaj ili ne.

Ostali geni takođe mogu povećati rizik od ove bolesti i njenog ranog nastanka.

Alchajmerov bolest – simptomi

Svako s vremena na vreme ima epizode zaborava. Međutim, oboleli Alchajmerove bolesti pokazuju određeno trajno ponašanje i simptome koji se s vremenom pogoršavaju. To može uključivati:

  • gubitak pamćenja koji utiče na svakodnevne aktivnosti, kao što je sposobnost održavanja sastanaka,
  • probleme sa poznatim zadacima, poput upotrebe mikrotalasne pećnice,
  • poteškoće sa rešavanjem problema,
  • probleme sa govorom ili pisanjem,
  • dezorijentisanost u vremenu i prostoru,
  • smanjeno rasuđivanje,
  • smanjenu ličnu higijenu,
  • promene raspoloženja i ličnosti,
  • povlačenje od prijatelja, porodice i zajednice.

Simptomi se menjaju u zavisnosti od stadijuma bolesti.

Faze Alchajmerove bolesti

Alchajmer ima progresivni tok, što znači da će se simptomi s vremenom postepeno pogoršavati. Uočeno je sedam faza ove bolesti:

  1. Faza –  U ovoj fazi nema simptoma, ali možda postoji rana dijagnoza zasnovana na porodičnoj istoriji.
  2. Faza – Pojavljuju se prvi znaci, npr. zaborav.
  3. Faza – Uočavaju se blaga fizička i mentalna oštećenja, poput smanjenog pamćenja i koncentracije. To može primetiti samo neko ko je vrlo blizak toj osobi.
  4. Faza – U ovoj fazi se često dijagnostikuje bolest, ali se i dalje smatra blagom. Očigledan simptom je gubitak memorije i nemogućnost obavljanja svakodnevnih zadataka.
  5. Faza – Umereni do teški simptomi, koji zahtevaju pomoć voljenih ili negovatelja.
  6. Faza – U ovoj fazi osobi koja boluje od ove bolesti možda će trebati pomoć u osnovnim zadacima, poput jedenja i oblačenja odeće.
  7. Faza – Ovo je najteža i poslednja faza Alchajmerove bolesti. Mogu se izgubiti govor i izraz lica.

Кako osoba napreduje kroz ove faze, biće joj potrebna sve veća podrška negovatelja.

Alchajmerova bolest – rani početak

Alchajmer obično pogađa ljude starije od 65 godina. Međutim, može se javiti već u četrdesetima i pedesetima. To se naziva rani početak ili mlađi početak bolesti. Ova vrsta Alchajmerove bolesti pogađa oko 5 procenata svih obolelih.

Simptomi ranog nastanka Alchajmera mogu uključivati blagi gubitak pamćenja i probleme sa koncentracijom ili završetkom svakodnevnih zadataka. Može biti teško pronaći prave reči i možda ćete izgubiti pojam o vremenu. Takođe se mogu pojaviti blagi problemi sa vidom, poput problema sa određivanjem razdaljine.

Neki ljudi imaju veći rizik od razvoja ovog stanja.

Kako se dijagnostifikuje Alchajmerova bolest

Jedini konačni način dijagnoze Alchajmerove bolesti je ispitivanje moždanog tkiva nakon smrti. Ali vaš lekar može koristiti druge preglede i testove za procenu vaših mentalnih sposobnosti, dijagnozu demencije i isključivanje drugih stanja.

Verovatno će početi sa uzimanjem istorije bolesti. Možda će vas pitati za vaše:

  • simptome,
  • porodičnu medicinsku istoriju,
  • druga trenutna ili prošla zdravstvena stanja,
  • trenutne ili prošle lekove,
  • dijetu, unos alkohola (alkoholizam) ili druge životne navike.

Na osnovu toga će vaš lekar verovatno uraditi nekoliko testova koji će vam pomoći da utvrdi imate li Alchajmerovu bolest.

Alchajmerova bolest – dijagnoza i testovi

Ne postoji definitivan test za Alchajmerovu bolest. Međutim, vaš lekar će sprovesti nekoliko testova kako bi utvrdio vašu dijagnozu. To mogu biti mentalni, fizički, neurološki i slikovni testovi.

Vaš lekar može započeti sa testom mentalnog stanja. To mu može pomoći da proceni vaše kratkoročno pamćenje, dugoročnu memoriju i orijentaciju u prostoru i vremenu. Na primer, može vas pitati sledeće:

  • koji je dan,
  • ko je predsednik države,
  • da se setite kratkog spiska reči.

Zatim će verovatno obaviti fizički ispit. Na primer, može vam proveriti krvni pritisak, proceniti puls i izmeriti temperaturu. U nekim slučajevima može sakupljati uzorke urina ili krvi za laboratorijsko testiranje.

Vaš lekar takođe može obaviti neurološki pregled da bi isključio druge moguće dijagnoze, poput akutnog medicinskog problema (infekciju ili moždani udar). Tokom ovog ispita proveriće vaše reflekse, tonus mišića i govor.

Vaš lekar može takođe tražiti i tzv. studije snimanja, koje će stvoriti slike vašeg mozga, i mogu uključivati:

  • Snimanje magnetnom rezonancom (MRI). MRI može pomoći u pronalaženju ključnih markera kao što su upala, krvarenje i strukturni problemi.
  • Skeniranje pomoću računarske tomografije (CT). CT skeniranje uzima rendgenske slike koje mogu pomoći vašem lekaru da traži abnormalne karakteristike uočljive na vašem mozgu.
  • Skeniranje pozitronske emisione tomografije (PET). Slike PET skeniranja mogu pomoći vašem lekaru da otkrije nakupljanje plaka. Plak je proteinska supstanca povezana sa simptomima Alchajmerove bolesti.

Ostali testovi koje vaš lekar može uraditi uključuju testove krvi za proveru gena koji mogu ukazivati na veći rizik od ove bolesti.

Alchajmerov bolest – lekovi

Ne postoji poznati lek za Alchajmerovu bolest. Međutim, lekar vam može preporučiti lekove i druge tretmane koji će vam olakšati simptome i odložiti napredovanje bolesti što je duže moguće.

Za ranu do umerenu Alchajmerovu bolest lekar vam može propisati lekove kao što su „aricept” (donepezil) ili „ekselon” (rivastigmin). Ovi lekovi mogu pomoći u održavanju visokog nivoa acetilholina u vašem mozgu. To je vrsta neurotransmitera koji vam može pomoći u pamćenju.

Umereno do teško stanje, se obično dobro kontroliše lekovima koje prepisuje lekar: „aricept” (donepezil) ili „memantin” („namenda”). „Memantin” može pomoći u blokiranju efekata viška glutamata. Glutamat je hemijska supstanca u mozgu koja se u većoj količini oslobađa zbog Alchajmerove bolesti i oštećuje moždane ćelije.

Vaš lekar vam takođe može preporučiti i antidepresive, lekove protiv anksioznosti ili antipsihotike, koji pomažu u lečenju simptoma povezanih sa Alchajmerovom bolešću. U ove simptome su uključeni i:

  • depresija,
  • nemir,
  • agresija,
  • uznemirenost,
  • halucinacije.

Ostali tretmani Alchajmerove bolesti

Pored lekova, ono što će vam pomoći da upravljate svojim stanjem jeste promena načina života. Na primer, lekar može razviti strategije koje će pomoći vama ili vašoj voljenoj osobi:

  • usredsređivanje na zadatke,
  • ograničenje zabune,
  • izbegavanje konfrontacije,
  • dovoljno odmora svakog dana,
  • pribranost.

Neki ljudi veruju da vitamin E može pomoći da se spreči pad mentalnih sposobnosti, ali studije pokazuju da je potrebno više istraživanja. Obavezno pitajte svog doktora pre nego što uzmete vitamin E ili bilo koji drugi dodatak. Može ometati neke od lekova koji se koriste za lečenje Alchajmerove bolesti.

Osim promena u načinu života, postoji nekoliko alternativnih mogućnosti o kojima se možete raspitati kod svog doktora.

Alchajmerova bolest i mere preventive

Кao što ne postoji poznat lek za Alchajmerovu bolest, tako ne postoje ni sigurne preventivne mere. Međutim, istraživači se fokusiraju na sveukupne zdrave životne navike kao načine sprečavanja opadanja kognitivnih sposobnosti.

U tome mogu pomoći sledeće mere:

  • odvikavanje od pušenja,
  • redovno vežbanje,
  • vežbe kognitivnog treninga,
  • biljna ishrana,
  • konzumiranje više antioksidanata,
  • aktivan društveni život.

Obavezno razgovarajte sa svojim lekarom pre bilo kakvih velikih promena u načinu života.

Nega bolesnika od Alchajmerove bolesti

Ako imate voljenu osobu koja boluje od ove bolesti, možete razmotriti mogućnost nege. Ovo je posao sa punim radnim vremenom koji obično nije lak, ali može biti vrlo koristan.

Biti negovatelj zahteva mnogo veština. Tu spadaju strpljenje, možda iznad svega, kao i kreativnost, izdržljivost i sposobnost da vidite radost u ulozi pomaganja nekome do koga vam je stalo. Vi toj osobi pomažete da živi što ugodnije s obzirom na zdravstveno stanje.

Кao negovatelj, važno je da brinete o sebi, ali i o voljenoj osobi. Zbog odgovornosti uloge može se povećati nivo stresa, što dalje vodi do loše ishrane, kao i manje fizičke aktivnosti.

Ako odlučite da preuzmete ulogu negovatelja, možda ćete morati da zatražite pomoć profesionalnih negovatelja, kao i članova porodice.

Završna reč

U pitanju je komplikovano stanje u kome postoji mnogo nepoznanica. Ono što je poznato jeste to da se stanje pogoršava s vremenom, ali lečenje može pomoći u odgađanju simptoma i poboljšanju kvaliteta vašeg života.

Ako mislite da vi ili voljena osoba imate Alchajmerovu bolest, vaš prvi korak je razgovor sa lekarom. On može pomoći u postavljanju dijagnoze, razgovaraće sa vama o tome šta možete očekivati, a takođe će vam i pomoći da vas povežu sa uslugama i podrškom. Ako ste zainteresovani, mogu vam dati i informacije o učešću u kliničkim ispitivanjima.

. . .

Alchajmerova bolest – istorijat

Kada je Aloiz Alchajmer 1901. godine upoznao Augustu Deter, nije mogao da pretpostavi da će njena tužna priča njegovo ime učiniti slavnim i poznatim širom sveta.

Dr Alchajmer je bio mladi psihijatar u kasnim 30-im godinama, vredan kliničar posvećen razumevanju odnosa između bolesti mozga i mentalnih bolesti. Posle smrti supruge, „zakopao“ se u svoj klinički rad, brinući o psihijatrijskim pacijentima u bolnici za mentalno obolele pacijente u Frankfurtu, Nemačka.

Augusta Deter (poznatija kao „Augusta D“) imala je samo 50 godina kada je njen muž primetio kako mu supruga ima sve više problema sa pamćenjem. Ubrzo je postala strašljivija, paranoična i agresivna, zbog čega je bilo neophodno da je prime u psihijatrijsku bolnicu u 51. godini.

Tamo je ostala sve do svoje smrti 1906, prvo pod nadzorom dr Alchajmera a kasnije drugih lekara. Sam dr Alchajmer je u međuvremenu prešao na istraživačku poziciju u minhenskoj bolnici pod vođstvom dr Emila Kreplina, jednog od najuticajnijih psihijatara svoje ere.

Bivši šef iz Frankfurta, dr Emil Sioli, obavestio je dr Alchajmera o smrti njegove bivše pacijentkinje. Poslao je njen moždani materijal Alchajmeru, koji je mikroskopski pregledao mozak gospođe Deter koristeći nove razmaze koji su otkrili prisustvo onoga što danas nazivamo amiloidnim plakovima i neurofibrilarnim spletima. Iako se sada čini čudnim, njegova početna prezentacija iz 1906, koja povezuje ovu specifičnu patologiju u kojoj se mozak nalazi sa kliničkim simptomima, naišla je na ograničeno oduševljenje njegovih savremenika.

Prva upotreba imena Alchajmerova bolest

Alchajmer je kasnije objavio svoje opise nekoliko sličnih pacijenata 1909. godine, a Kreplin je uključio slučaj gospođe Deter u izdanje svog široko cenjenog udžbenika psihijatrije iz 1910. godine. Kreplin je toj demenciji dao ime po svom mlađem kolegi.

Augusta Deter na početku bolesti nije bila starija žena, pa se Alchajmerova bolest  smatrala „presenilnom demencijom“ da bi se razlikovala od poznate „senilne demencije“ za koju se smatra da je posledica vaskularnih bolesti povezanih sa starenjem. Dalja istraga je, međutim, pokazala da su plakovi prisutni u mozgu većine starijih odraslih osoba sa simptomima demencije.

Krajem 1960-ih britanski psihijatri Tomlinson i Rut opisali su važnost ovih plakova kod starijih odraslih, a 1970. godine dr Rut je doveo u pitanje značaj starosnog kriterijuma koji je razlikovao AD od „senilne demencije tipa Alchajmer“.

POVEZANI ČLANCI

Ravna stopala: sve što treba da znate

Ravna stopala: sve što treba da znate

Ravna stopala, poznata i kao ravni tabani (lat. pes planus), predstavljaju više od jedinstvene anatomske karakteristike i mogu biti izvor neprijatnosti, bola, i ograničenja koja utiču na mobilnost tela. Iako mnogi ljudi žive s ovim stanjem bez većih problema, za...

Bol u listovima nogu – Uzroci i lečenje

Bol u listovima nogu – Uzroci i lečenje

Bol u listovima nogu može biti posledica naprezanja mišića ili grčeva, ili se može javiti usled drugih stanja poput išijasa. Ovaj tip bola može znatno uticati na svakodnevne aktivnosti, ograničavajući pokretljivost i smanjujući kvalitet života pojedinca. Pored toga,...

Bol u peti: Uzroci, simptomi i lečenje

Bol u peti: Uzroci, simptomi i lečenje

Bol u peti predstavlja učestali problem koji može bitno uticati na svakodnevne aktivnosti i kvalitet života pojedinca. Razumevanje uzroka, prepoznavanje simptoma, i upoznavanje sa različitim metodama lečenja su ključni koraci ka ublažavanju bola i povratku normalnim...

Ravna stopala: sve što treba da znate

Ravna stopala: sve što treba da znate

Ravna stopala, poznata i kao ravni tabani (lat. pes planus), predstavljaju više od jedinstvene anatomske karakteristike i mogu biti izvor neprijatnosti, bola, i ograničenja koja utiču na mobilnost tela. Iako mnogi ljudi žive s ovim stanjem bez većih problema, za...

Bol u listovima nogu – Uzroci i lečenje

Bol u listovima nogu – Uzroci i lečenje

Bol u listovima nogu može biti posledica naprezanja mišića ili grčeva, ili se može javiti usled drugih stanja poput išijasa. Ovaj tip bola može znatno uticati na svakodnevne aktivnosti, ograničavajući pokretljivost i smanjujući kvalitet života pojedinca. Pored toga,...

Bol u peti: Uzroci, simptomi i lečenje

Bol u peti: Uzroci, simptomi i lečenje

Bol u peti predstavlja učestali problem koji može bitno uticati na svakodnevne aktivnosti i kvalitet života pojedinca. Razumevanje uzroka, prepoznavanje simptoma, i upoznavanje sa različitim metodama lečenja su ključni koraci ka ublažavanju bola i povratku normalnim...

Bol u donjem delu stomaka

Bol u donjem delu stomaka

Bol u donjem delu stomaka je uobičajena pojava koja može biti znak različitih stanja, od bezazlenih do onih koje zahtevaju hitnu medicinsku pažnju. Razumevanje uzroka ovakve vrste bola može pomoći da bolje razumemo svoje telo i na vreme prepoznamo kada je potrebno...

Ravna stopala: sve što treba da znate

Ravna stopala: sve što treba da znate

Ravna stopala, poznata i kao ravni tabani (lat. pes planus), predstavljaju više od jedinstvene anatomske karakteristike i mogu biti izvor neprijatnosti, bola, i ograničenja koja utiču na mobilnost tela. Iako mnogi ljudi žive s ovim stanjem bez većih problema, za...

Bol u listovima nogu – Uzroci i lečenje

Bol u listovima nogu – Uzroci i lečenje

Bol u listovima nogu može biti posledica naprezanja mišića ili grčeva, ili se može javiti usled drugih stanja poput išijasa. Ovaj tip bola može znatno uticati na svakodnevne aktivnosti, ograničavajući pokretljivost i smanjujući kvalitet života pojedinca. Pored toga,...

Bol u peti: Uzroci, simptomi i lečenje

Bol u peti: Uzroci, simptomi i lečenje

Bol u peti predstavlja učestali problem koji može bitno uticati na svakodnevne aktivnosti i kvalitet života pojedinca. Razumevanje uzroka, prepoznavanje simptoma, i upoznavanje sa različitim metodama lečenja su ključni koraci ka ublažavanju bola i povratku normalnim...

KOMENTARI

2 Komentari
  1. Dobar dan
    MOLIM ZA UPUTE I POMOĆ
    Posjetili smo kliniku u Turskoj Medikalpark uradili pretrage
    Ustanovljeno je da je početna faza alshajmera kod mog supruga1960 godište.
    Kako se dalje ponašati i koji lijek uzimati pošto nismo u mogućnosti stalno odlaziti na tu kliniku.
    Imal neki savjet ili pomoć.
    Hvala

    Odgovori
    • Poštovana Šefika,

      Žao mi je što čujem da se suočavate s takvom dijagnozom. Alzheimerova bolest je progresivno oboljenje i zahteva sveobuhvatnu brigu i tretman. Evo nekoliko koraka i preporuka za dalje postupanje:

      Konsultacija s neurologom: Važno je prvo posetiti neurologa u vašem mestu ili regionu kako biste razgovarali o dijagnozi i preporučenom lečenju. Oni će biti najbolje informisani o dostupnim lekovima i terapijama koje se primenjuju u vašoj zemlji.

      Lekovi: Postoji nekoliko lekova koji mogu pomoći u upravljanju simptomima Alzheimerove bolesti čija imena ne bih navodio (bolje da to uradi vaš neurolog). Dakle, važno je razgovarati s lekarom o mogućim nuspojavama i interakcijama s drugim lekovima koje vaš suprug možda već uzima.

      Podrška porodice: Veoma je važno da osoba sa Alzheimerovom bolešću ima podršku porodice. Informišite se o bolesti, kako biste razumeli šta možete očekivati i kako da pružite najbolju podršku.

      Dnevne rutine: Održavanje dnevne rutine može pomoći osobi sa Alzheimerovom bolešću da se oseća sigurno i orijentisano.

      Fizička aktivnost: Redovna fizička aktivnost može poboljšati simptome i usporiti napredovanje bolesti.

      Balansirana ishrana: Ishrana bogata voćem, povrćem, celim žitaricama, ribom, maslinovim uljem i orašastim plodovima može imati pozitivan uticaj na kognitivno zdravlje.

      Mentalna stimulacija: Aktivnosti poput čitanja, rešavanja zagonetki, igranja društvenih igara ili učenja novih veština mogu pomoći u očuvanju kognitivnih funkcija.

      Podrška i savetovanje: Pridružite se grupama podrške za osobe s Alzheimerovom bolešću i njihove porodice – ima ih na mrežama. Ovo može pružiti dragocenu emocionalnu podršku i savete.

      Planiranje budućnosti: Da, ovo pitanje je malo škakljivo, ali nije na odmet da se iznese. Dok je vaš suprug još uvek sposoban da donosi odluke, razgovarajte o budućim željama, medicinskim izborima, finansijama i pravnim pitanjima.

      Veoma je važno napomenuti da svaka osoba sa Alzheimerovom bolešću može doživeti različite simptome i na različite načine. Važno je pružiti puno strpljenja, razumevanja i ljubavi. Takođe, ne zaboravite brinuti o sebi, jer je briga o osobi sa Alzheimerovom bolešću izazovna i može biti emotivno iscrpljujuća.

      U svakom slučaju, svakako se obratite lekaru specijalisti u vašem mestu stanovanja radi dodatnih saveta i uputa.

      Srdačno,
      dr A. Ilić

      Odgovori

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Sadržaj
Share This